pajama
nedjelja, 04.04.2010.
Lanjski snijeg
|
Zaista, ja sam poput lanjskog snijega, pojavljujem se tako rijetko da čovjek i zaboravi da postojim. U svakom slučaju, svima želim sretan Uskrs i barem pokoju zraku sunca danas i sutra dok nam traju blagdani! A sve one koji još uvijek nisu izgubili nadu u moje pojavljivanje lijepo pozdravljam s nadom da mi do sljedećeg posta neće trebati više od godine dana :o) Uživajte i budite sretni i veseli! |
- 12:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.02.2009.
HRVATSKA JE NAŠA!
|
Danas sam, vračajući se iz Pule, malo poslije Vodnjana nabasala na plakat koji očito ima namjeru podsjetiti sveukupno pučanstvo kako Hrvatska pripada Hrvatima. Ne mogu se sjetiti točnog naslova, ali znam da sam se lijepo podsmjehnula pročitavši napisano. Mislim da je ovakva parola bila primjerenija početkom devedesetih, kada smo se sveudilj busali o prsa i ustajali u obranu naše nam domovine, ali danas, danas je to tako smiješno. Zašto kažem smiješno? Zato što, nakon godina ratovanja da oslobodimo našu zemlju od tuđe agresije, sve su političke akcije potom poduzete, išle u korist tome da sve ono dobro i vrijedno iz ove države prodamo, preprodamo i rasprodamo, a kome drugome nego strancima. Ekonomija i gospodarstvo na tako su niskom nivou da nije ni čudo što nas neke prekooceanske zemlje drže za državu trećeg svijeta. Industrija nam se raspada, a i ono malo proizvodnje koju smo uspjeli održati na životu, vlada pokušava svim silama uništiti. Pulski je Uljanik tipičan primjer. A svi mi sjedimo u svojim domovima, zgražajući se nad svakom novom viješću koju nam naši mediji u svojim Dnevnicima serviraju i pitamo se da li će nam ikada krenuti na bolje. I uvijek čekamo da netko drugi ispravi nanesenu nam nepravdu, i kukamo, kukamo, kukamo. Pa tko nam je kriv kad smo glupe ovce koje vjeruju u slijepo nam odabrane političare koji godinama vode ovu državu. A gdje je vode i kako li je samo vode, i tu ne činimo ništa nego kukamo, kukamo i kukamo. Pa sada kad smo dobili svoju divnu državu kojom zapravo upravljaju stranci i koja još malo pa neće ni biti naša, ponovno se busamo u prsa izjavama poput one s početka teksta. To me tako podsjeća na Porečane koji su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih rasprodali svoje trošne šupe albanskom stanovništvu koje je tada masovno migriralo u Istru i započinjalo svoje nove živote mukotrpnim radom u svojim novim zlatarskim, slastičarskim i inim radnjama. Sve je bilo u redu dok su ti naši ljudi uživali od novca koji su stekli prodajom tih svojih nekretnina, ali kad je taj novac netragom nestao, jer umjesto da se uloži u nešto pametno, bilo je važnije kupiti najnoviji BMW ili Mercedes, e tada su im i Albanci počeli biti trn u oku i krivi za sve nedaće koje su se u gradu dešavale. E pa zašto bi, molim lijepo bilo drukčije i sa cijelom državom. Lijepo je uživati u novcu koji zaradiš nit orući nit kopajući, a za koji su se naši djedovi i očevi mukotrpno borili, ali kad taj novac jednom nestane, e pa onda će nam svi drugi biti krivi osim nas samih. Lijepog li patriotizma!!! |
- 19:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 25.01.2009.
REKLAME OD KOJIH SE DIŽE KOSA NA GLAVI
|
Otkako sam se iz grada preselila na selo, uz kućnu antenu dostupni su mi samo domaći tv programi: HRT1, HRT2, RTL, nov@ i nit. Svi su ti programi tako različiti, ali začudo svi oni imaju gotovo jednake reklame. A od svih silnih reklama koje se emitiraju na tvu, velik dio ih je totalno debilnih. Nekako mi se čini da je smisao tih reklama da zainteresiraju kupca, a ne da ga odvrate od proizvoda. A reklama poput one twixove: Karamelaaa, biskvit, čokooolaaaadaaaaa!!!!!, majko mila! Ta reklama je tako iritantna, da otkad je puštaju nisam osjetila želju za twixom, a nekad mi je to bila najdraža snack čokoladica. Još jedan primjer je Kraševa reklama za Torticu: Nemoj misliti na Torticu. Ma pliz! Otkad postoji ta reklam ni ne pomišljam na torticu!!! A tu su još i sveprisutne reklame TELE2 kompanije koje su toliko česte da samo zbog toga već idu na živce. A dal se sjećate onog debilnog lika u batmanovoj majci koji za sokom u kafiću plavuši sponzoruši priča priče: a sad dosta o mom autu, pričajmo malo o meni! Pa kome bi pobogu, zdravog razuma palo na pamet da ode na teledate i ukibi nekog partnera otamo? Strašno. I naravno, budući da je zimsko doba u punom jeku, tu su i neizbježne reklame za neizostavne Maxflu, Bisolvon, Neoangin, Andol itd. S time da nikako ne treba zaboraviti preloše sinkronizirane reklame za raznorazna sredstva za čišćenje i deterdžente-Vanish ovdje dobiva Oscara!!! A reklama za NIquitin cq mi nikako nije jasna: Dok spavate, vi ne pušite... Naravno da ne! Šta će mi onda nikotinski flaster po noći...Ako se sjetite još kojeg bisera, slobodno se osjećajte pozvani prokomentirati! |
- 21:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.01.2009.
Čestitka na istarski način
|
Puno sira i pršuta, ombola i kobasica, terana i malvazije i pokoju čašicu rakije nek vam donese godina nova uz puno zdravlja, sreće i ostvarenih snova!!!! SRETNA VAM 2009. GODINA!!! |
- 23:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #
subota, 27.12.2008.
PROPISI I DIVLJE ŽIVOTINJE
|
Eto što ti donosi približavanje Europskoj Uniji: zagrebački je zoološki vrt ostao bez slonova. Naime, zadnji je slon nedavno uginuo, a ZOO ne smije nabaviti novi, jer po propisima EU svaki ZOO mora imati najmanje jedno krdo sastavljeno od 4 ženke i jednog mužjaka, a što si zagrebački ZOO ne može priuštiti ni novčano a ni prostorno. Osim toga, žirafe samo što nisu otišle, jer Zg ZOO ne zadovoljava propise za držanje velikih životinja, a i lavovi su pod VEEELIKIM upitnikom, jer EU za njih propisuje 7ha zemljišta osmišljenih kao slobodno stanište (nešto kao improvizirana Savana ili tome slično) koje bi sadržavalo i popratne edukativne sadržaje. WTF??? Zar ćemo našu djecu furati u Zg na safari? Imam 5 godina mlađeg brata i sjećam se kako je, dok smo bili mali, bio fasciniran satovima i – pogađate – žirafama. Budući smo kod bake i noneta na selu bili u doticaju sa svim mogućim domaćim životinjama, od divljih žirafe su mu bile naprosto očaravajuće. Njih je obožavao. Kada su nas starci odlučili otfurati u Zg da vidimo Zoološki vrt, njemu su na pameti bile samo žirafe. Uzbuđenju nije bilo kraja. A tek divljenje u njegovim očima kad ih je napokon vidio. Mislim d taj trenutak nikada neću zaboraviti. To ti je nešto kao kad bi nekom klincu poklonili najsofisticiranije računalo na svijetu s bezbroj još neisprobanih igrica već integriranih u njemu. Sreći nikad kraja. Sjećam se da smo tada skupljali sličice „Životinjsko carstvo“ i uvijek kad bi dobio sličicu žirafe zalijepio bi ju na bočnu stranu ormara, odmah iznad kreveta, a ujutro kad bi se probudio dočekalo bi ga cijelo krdo njegovih omiljenih divljih životinja. Ajme, kad ih je tek vidio uživo! Jedva smo ga odvukli kući. A danas će naša djeca žirafe gledati samo na TV-u i tko zna kakve će čudne predodžbe o njima dobivati. S obzirom da danas djeca misle da su krave ljubičaste, tko zna kakve će tek žirafe biti? |
- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 25.12.2008.
Sretan Božić
Svim blogerima želim sretan Božić uz što više postova u Novoj godini. Uživajte u ovim feštama koliko god možete. Radujte se malim stvarima i okružite se svojim najdražima . Budite umjereni u iću i piću a u Novoj godini krenite s ostvarivanjem svojih snova. Veliki pozdrav iz Istre: |
- 20:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 19.12.2008.
KAKO JE SVETI MARTIN DOBIO ISTRU
|
Bilo je to u ona davna vremena dok su ljudi živjeli skromno od svoga rad na vlastitoj zemlji, doba u kojem se još nisu rađale tehnološke ideje, a vrhunski dometi te iste tehnologije predstavljali su kotači na zaprežnim kolima i fenjeri na ulicama. U to je doba Bog provirio kroz oblake da vidi kako napreduje razvoj njegova vlastitog umjetničkog djela. I bio je zadovoljan, jer priroda je bujala, životinje su slobodno trčale šumama i livadama i stvarale vlastito potomstvo, a ljudi su gledali svoja posla, obrađivali svoja polja, njive i oranice, odgajali djecu, vijećali oko velikih stolova kraj ognjišta seoskog glavešine i općenito živjeli mirnim i ispunjenim životima. Tada je Bog odlučio da će svakom svecu pokloniti jedan komadić tog svog umjetničkog čuda, te ih sve pozove k sebi na vijeće. Svi su se sveci izredali pred Bogom i sami u čudu što li im to Svevišnji ima priopćiti. Kad se Gospod napokon pojavi pred njima, s osmijehom na licu pogleda začuđena lica svojih svetaca te im mirno i bezbrižno priopći: - Neki sam dan promatrao svoje djelo i bilo je tako dobro i lijepo da sam ga odlučio podijeliti s vama, dragi moji prijatelji. I tako je Bog svakom svecu dodijelio jedan komadić čuda kojeg nazivamo Zemljom. A kada je i zadnji svetac dobio svoj komadić, vrata se rajske palače s treskom otvore i kroz njih posrćući uđe starac sjede kose, bijele brade i tako crvena nosa da se činilo kao da svijetli u bjelini prostorije koja ga je okruživala. Starac se nespretno osvrne oko sebe, osmjehne se svojim drugovima te slabašnim korakom, oslanjajući se na svoj stari hrastov štap krene naprijed ususret Gospodinu. Dok su ga drugovi s čuđenjem promatrali kako sporo kroči dvoranom i posrće čas lijevo čas desno, Bog mu se samo blago smješkao čekajući strpljivo da mu se starac dovoljno približi. A kad je ovaj napokon stigao, Bog mu se nježno obrati: - Dakle Martine, čemu možemo zahvaliti ovaj tvoj zakašnjeli, ali vrlo kraljevski ulazak? - Oprosti mi Bože što kasnim na tvoj poziv, ali znaš mene. Ovaj, ne mogu se zasititi lutanja Zemljom i načuditi se tim ljudima koji dolje tako vrijedno žive, rade i stvaraju. Mojoj znatiželji nema kraja, a svatko na čija vrata pokucam, tako je susretljiv i pristojan i uvijek me ponudi čašicom dobrog vina koju, ovaj, jednostavno ne mogu odbiti. A znaš kako je, ja dođem, pa se raspitujem o zdravlju, o familiji, o urodu, pa popijem ovdje čašu bijeloga, tamo čašu crnoga, pa mi netko pokaže novosti u staji, ovaj… Da, da, upravo se vraćam od jednog Franeta čija se krava pred mojim očima otelila. A tele je bilo, ovaj, tako nježno i krhko i s tako velikim očima, ovaj, da se čovjek rasplače. Cijela je obitelj svjedočila tom malom čudu i naravno da su me pozvali na slavlje. A takav događaj zavređuje najbolje vino iz starih hrastovih bačvica… I eto, ovaj, malo sam se kod Franeta nacvrckao i izgubio pojam o vremenu. Nadam se samo da se, ovaj, ne ljutiš na mene što sam tvoj poziv zapostavio radi rađanja jednog malog teleta… - Ha, ha, ha, ha – nasmije se gromoglasno Bog – Martine, Martine, nije tele krivo za tvoje kašnjenje, već vino rumeno iz stare hrastove bačvice, ha, ha, ha… Martina lagano začudi ovo Božje vedro raspoloženje te se rukom počeše po glavi i zbunjeno progovori: - Ahm, oprosti Bože što te prekidam, ovaj, a zašto si nas zapravo, ovaj, pozvao k sebi? - Ha,ha,ha… Ah, da! Pa Martine, neki sam dan spoznao zašto toliko voliš lutati Zemljom i odlučio sam svakom svecu pokloniti dio te iste Zemlje da se umjesto mene o njoj brine. I tako svi su dobili svoj komadić, osim tebe. Hm?! Što li ćemo sada s tobom Martine? Cijelu sam Zemlju već podijelio i ostao mi je samo još jedan mali komadić toliko lijep i čaroban koji sam odlučio ostaviti za sebe. Jesi li Martine, u svojim dugim lutanjima Zemljom, ikada čuo za predio koji ljudi nazivaju Istrom? - Pa kako da ne!- usklikne Martin – Upravo sam sada od tamo došao. Pa Frane živi u toj Istri, u jednom selu na vrhu brijega po imenu Motovun. Tamo Vam je znate, najbolje vino na svijetu… - Ha, ha, ha…- i opet se Bog od srca nasmije Martinu – Pa Martine, eto, taj sam komadić htio ostaviti za sebe. No, kad si tako simpatičan i kad se već dobro poznaješ s tamošnjim ljudima, a i voliš to njihovo vino toliko da i na mene zaboravljaš, ha, ha, ha, eto, prepuštam ti Istru da brineš o njoj, o njenoj ljepoti, o njenim ljudima i svemu živom i neživom što se po tom komadiću Zemlje kreće. I naravno, nemoj nam zaboraviti ponekad donijeti i malo tog najboljeg vina na svijetu, ha, ha, ha…. I tako je Sveti Martin dobio Istru. |
- 20:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Travanj 2010 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (3) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O Istri, u Istri i oko Istre: sličice, komentari, opisi, recenzije, povijest i kultura, priče i sve ono što čini svakodnevni život |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||